Fizička i kemijska svojstva kolofonija

Kolofonij se može podijeliti u tri vrste na temelju izvora: smolasti kolofonij, kolofonij za drvo i plutajući uljni kolofonij. Kolofonij, također poznat kao kolofonij, ima svijetlu boju, visoku kiselost i visoku točku omekšavanja; Pinus massoniana, također poznat kao ekstrahirani kolofonij, slabije je kvalitete od smolastog kolofonija, ima tamnu boju, nisku kiselost i sklon je kristalizaciji iz određenih otapala; Plutajući uljni kolofonij, poznat i kao talov uljni kolofonij. Kolofonij je prozirna i lomljiva čvrsta prirodna smola, koja je složena smjesa sastavljena od smolnih kiselina (abijetinska kiselina, kiselina morskog bora), malih količina masnih kiselina, kolofonij anhidrida i neutralnih tvari. Glavna komponenta kolofonija je smolna kiselina, koja čini oko 90%, s molekularnom formulom C19H29COOH i molekularnom težinom od 302,46. Smolna kiselina je najreprezentativnija kolofonijska kiselina, pripada nezasićenim kiselinama, sadrži konjugirane dvostruke veze, snažno apsorbira ultraljubičasto svjetlo i može automatski oksidirati ili inducirati naknadnu oksidaciju na zraku. Kolofonij ima svijetložuti do svijetlosmeđi izgled, staklastog sjaja i mirisa na terpentin, gustoće 1.060-1.085g/cm3. Spada u amorfne, bez tališta, s točkom omekšavanja (globalna metoda) od 72-76 stupnjeva i vrelištem od približno 300 stupnjeva (0,67 kPa). Temperatura staklenog prijelaza Tg je 30-38 stupnjeva. Indeks loma je 1,5453. Plamište (otvorena posuda) 216 stupnjeva. Točka paljenja je otprilike 480~500 stupnjeva. Lako oksidira na zraku i potamni u boji.